• Vedrana

Opraštanje


Pitanje opraštanja duboko je i široko. Nikad dovoljno objašnjeno, a toliko isticano. Čak i u molitivi Oče naš opraštanje se spominje kao put čovjeka prema Bogu. To samo govori o važnosti opraštanja, ali ga nikako ne svrstava u isključivo religijsku domenu.

I sama sam prošla kroz ovaj neugodan proces... znala sam da trebam oprostit, ali nisam znala kako. Pokušala sam s molitvom pa blagoslivljanjem svog mučitelja, sve što je netko savjetovao ... ali nije išlo. Konstantno vraćanje u prošlost kroz priče u obitelji, puhanje u isti rog sjećanja na ružne događaje, samo je cementiralo moje zamijeranje i gađenje prema osobi koja nam je svima nanijela veliku bol.

Onda je došla Eutaptika i nekoliko seansi sa terapeutima, u kojima sam uz druge, radila i na ovom problemu. Tada sam po prvi puta postala svjesna koliko je ta osoba utjecala na mene. Bila sam zgrožena. Shvatila sam da sam je vukla sa sobom cijeli život. Kao nevidljivog duha koji mi je kreirao život. Koju privilegiju sam joj priuštila... nevjerojatno.

Priča o tom zlostavljanju postala je nažalost dio mog identiteta. To je ono što svi ljudi nesvjesno rade. Grade svoj identitet na lošim događajima. JA SAM onaj kome su napravili to i to. JA SAM zanemaren u djetinjstvu. MENE je otac napustio kad sam bio dijete. JA SAM uvijek bio druga opcija... To je stvaranje slike o sebi na najgori mogući način. Umjesto da sebe doživljavate kroz svoje talente, postignuća, lijepe osjećaje i sjećanja, doživljavate se kroz negativne aspekte života. Pojačavate loše reference u svojoj podsvijesti na koje se onda cijeli život pozivate svjesno, a još češće nesvjesno.

I tako...nakon nekoliko terapija sam otpustila. Oprostila. Prepustila sve životu. I to je bilo tako oslobađajuće da nisam mogla vjerovati.

Kad bi ljudi znali koja je sreća oprostiti, koje oslobođenje i lakoća, ne bi nitko nikad nikome zamijerao duže od onih prvih 5 minuta ljutnje. Ili možda kojih par dana, pa da se pošteno uspije ohladit. Duže od toga, sve postaje samomučenje, patnja koju sami sebi zadajete, a iz koje proizlazi cijeli niz nepoželjnih događaja pa čak i bolest.

Je li vam to zaista treba? Netko vas muči par mjeseci, a vi se sami nastavite mučiti do kraja života... stvarno?

Nebitno što vam je tko napravio u jednom trenutku, u nekoliko sati, tjedana, pa čak i godina... vi jednostavno ne smijete dozvoliti da vam pokvari i ostatak života. Ne poklanjajte nikome svoj život! To je najgora vrsta ropstva. Ustupiti svoje misli, dušu, zdravlje nekome koga mrzite i kome zamijerate... Pustiti ga da prebiva u vama, da ga kao teret vučete sa sobom i da vam kvari svu životnu radost koju imate u sebi. Čime bi to itko zaslužio?

Opraštanje je izbor. To je uzdizanje iznad patnje, to je prihvaćanje svoje i tuđe nesavršenosti, to je odluka koju donesete, otresete prašinu sa cipela i idete dalje prema budućnosti.

Oprostite i sebi (ponekad je to najteže), jer ste u svakom trenutku života napravili najbolje što ste mogli. Oprostite i drugima. Da su znali bolje, napravili bi bolje. Ne analizirajte previše. Udahnite duboko i kažite opraštam. Hvala što mogu oprostiti. Hvala što sam sve preživio.

Poništite više taj Ugovor o iznajmljivanju vaših misli lošim podstanarima, izbacite ih i uredite svoj dom i svoje misli onako kako će za VAS biti najugodnije i najljepše.

Opraštanje je uzimanje života u svoje ruke. To je kreativnost kojom mijenjamo tijek života. To je oslobađanje od okova. I osobno iscjeljenje.

Pređite na vedru stranu života.

Vedrana


83 views

©2019 by tap2harmony.com        tap2harmony@dr.com    gsm. +385(0)915535152

  • Facebook
  • YouTube